Iako je uz ovu sliku u Galeriji dugo stajao naslov Tri Marije, zapravo je riječ o alegorijskom prikazu spomenutih triju teoloških kreposti: Vjere, Ljubavi i Nade.

 

 

Najčešći je atribut Vjere križ, no ona može držati i kalež, krstionicu ili svijeću, a od protureformacije otvorenu knjigu na kojoj je križ – Sveto pismo. U ovom slučaju lik Vjere desnicom drži raspelo dok istodobno gestom lijeve ruke upućuje na nj. Iza njezina ramena vide se ploče s uklesanih Deset Božjih zapovijedi. Sukladno uobičajenom načinu prikazivanja, noga joj se oslanja na kameni blok, kao simbol čvrstog temelja i stabilnosti.

 

 

Nadu prepoznajemo u krajnje desnom, klečećem liku sa sklopljenim rukama i pogledom usmjerenim u nebo, kako je se od renesanse uobičajilo prikazivati.

 

 

Prema crkvenom učenju, Caritas istodobno podrazumijeva ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu, te je dugo, kao podesnije za vizualno predočavanje, bilo uvriježeno personificirati je u liku žene koja izvodi djela milosrđa, kasnije svedena na tek jedno simboličko milosrdno djelo. Nakon što je u 13. stoljeću sv. Bonaventura razvio učenje u kojemu ljubav prema Bogu prispodobljuje s razgorjelom vatrom, u talijanskoj se umjetnosti Caritas počinje prikazivati sa svijećom u ruci ili sa svojevrsnom vazom iz koje izlazi plamen. Od 14. stoljeća može držati goruće srce, katkad u kombinaciji s atributima koji sugeriraju zemaljsku ljubav, poput primjerice zdjele voća. Ljubav prema bližnjem može biti prikazana i kao žena koja doji dva djeteta, a slično značenje ima još jedan njezin atribut, pelikan koji mladunčad hrani svojom krvlju. Sačuvan nam je jedan opis naše slike, iz 19. stoljeća, u kojemu se kao atribut Ljubavi prepoznaje „goruća granatska razkoljena jabuka“, dakle gorući raskoljeni nar.