Bajka o Erosu (Amoru, Kupidonu) i Psihi potječe iz romana Pretvorbe ili Zlatni magarac kasnoantičkog pisca Lucija Apuleja. Psiha je bila smrtnica neviđene ljepote, kojoj je božica ljubavi Afrodita iz zavisti poslala svojeg sina, Erosa, kako bi u djevojke raspalio ljubav prema nekom nevrijednom stvoru, no naposljetku se i sam zaljubio u nju. Smjestio ju je u palaču, gdje je bila okružena obiljem, a on ju je posjećivao noću, uz ugašenu svjetiljku kako voljena ne bi otkrila njegov identitet. Psihine ljubomorne sestre svojim su je strašnim pričama nagnale da jedne noći krišom osvijetli lik ljubavnika.

 

Kap vrućeg ulja koja se neopreznoj Psihi prolila iz svjetiljke probudila je Erosa, koji ju je bijesan napustio. Uslijedila je njezina očajnička potraga tijekom koje su joj tek rijetki bili voljni pomoći iz straha od Afroditine osvete. Psiha je po nalogu srdite božice bila primorana izvršavati nerješive zadaće, a za nju su se bezuspješno zauzimali drugi bogovi. Naposljetku je tek Eros, koji joj je sve oprostio, privolio Zeusa da Psihu primi na Olimp, gdje je stekla besmrtnost i gdje je potvrđen njihov brak. Dobili su kćer Blaženstvo/Užitak (latinski Voluptas). Psiha se konačno izmirila i s Afroditom. Dramu Psihe i Erosa moguće je iščitati kao alegoriju o potrazi Duše (Psihe) za ljubavlju shvaćenom kao Želja (Eros), plod čijeg je sjedinjenja Užitak.

 

 

U umjetnosti se Eros najčešće prikazuje kao dijete ili dražestan, katkad bucmast, krilati dječak, vjerojatno kao simbol vječite mladosti svake duboke ljubavi, kao i svojevrsne neodgovornosti i zaslijepljenosti. Ponekad je prikazan s povezom preko očiju. Uobičajeni su mu atributi luk, strijele i tobolac, a manje su učestale baklja ili pak kugla, koja simbolizira njegovu sveopću moć. Vjerojatno je to razlog što je na ovoj slici lik s kojim Psiha dijeli ljubavnu ložnicu prikazan kao dječak. Zanimljivo, umjetnina je nabavljena pod tematskom odrednicom Majka i dijete, a sličan se naslov ponavljao u galerijskim katalozima sve dok scena nije ispravno protumačena.