Judin poljubac

Matteo da Milano (djelatan 1492. – 1523.)

Judin poljubac

gvaš i pozlata na pergameni, 145 x 85 mm, sitnoslika iz Časoslova Alfonsa I. d'Estea
(inv. br. SG-345)

 

Uobičajeni su iskaz ljubavi zagrljaj i poljubac. I dok su zagrljaj i(li) poljubac između dvoje ljubavnika očekivana sastavnica likovno uobličene romantične scene, ovom se prilikom vrijedi osvrnuti na slične motive u religioznom slikarstvu. U prvom redu pomišljamo na tipove prikaza Bogorodice s Djetetom izražajnije osjećajnosti, kakvi se na Zapadu razvijaju od 14. stoljeća, u kojima se držanjem i gestama Majke i Djeteta sugerira njihov prisan i nježan odnos. Nadalje nam se nameću prikazi Oplakivanja, gdje neki od okupljenih naricatelja nad Kristovim tijelom skinutim s Križa obgrljuju pokojnika, prislanjaju lica uz njegovu glavu, ruke ili noge. Obično Marija Magdalena rukama obuhvaća Spasiteljeve noge, katkad ih otire svojom kosom ili ih pak cjeliva. Da prikaz cjelova, međutim, katkad može prizivati posve negativne asocijacije, najrječitije se očituje u scenama Judina poljupca.

 

Matteo da Milano (djelatan 1492. – 1523.), Judin poljubac, gvaš i pozlata na pergameni, 145 x 85 mm, sitnoslika iz Časoslova Alfonsa I. d'Estea

 

Sitnoslika (minijatura) pred tobom izvorno je bila dio iluminiranog Časoslova ferrarškog vojvode Alfonsa I. d'Estea. Prikazuje Judinu izdaju, opisanu u sva četiri evanđelja. Apostol Juda Iškariot naime ponudio je židovskim svećeničkim glavarima da će im izdati Isusa za trideset srebrnjaka. To se i dogodilo u noći nakon Molitve na Maslinskoj gori. Juda je pristigao predvodeći naoružanu povorku koju su poslali židovski starješine. Uvažavajući stanovite nepodudarnosti u izvješćima između triju tzv. sinoptičkih evanđelja te Ivanova evanđelja, događaj uključuje četiri epizode: Judin izdajnički poljubac, razgovor Isusa s pridošlom svjetinom ili njegovo uhićenje, zgodu s odsijecanjem uha sluzi velikog svećenika Malku te Isusovo odvođenje.

 

 

Prema izvješćima starijih triju evanđelja, Juda je prišao Isusu i poljubio ga, što je bio ranije dogovoreni znak identificiranja čovjeka kojega valja uhititi. To dosljedno predočava i naš sitnoslikar prikazujući izdajnika kako grli i cjeliva učitelja. Desnu stranu scene ispunjavaju figure netom pristiglih vojnika, prikazane sa suvremenom europskom ratnom opremom (oklopi, kacige, mačevi i koplja). Prizor uključuje i epizodu između svetog Petra i Malka, kako je opisana u Ivanovu evanđelju: „Tada Petar izvuče mač koji je imao sa sobom te udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. A sluzi je bilo ime Malko.“ (Iv 18, 10) Prikazani su kako se hrvaju na tlu: Petar lijevom rukom pridržava Malkovu glavu, dok je istodobno desnicom u kojoj je nož zamahnuo na udarac. Kako tom nasilnom scenom ne bismo izigrali središnju temu ovogodišnjeg edukativnog programa, u duhu univerzalne poruke ljubavi i miroljubivosti, okončat ćemo tekst riječima prijekora koje je Isus u povodu opisanog izgreda uputio Petru: „Vrati mač svoj u korice, jer svi koji se mača hvataju od mača ginu.“ (Mt, 26, 52)