Vjerojatno si primijetio/la da katoličke redovnice na prstenjaku nose prsten, što je simbol njihovih zaruka s Kristom. Pred tobom je slika koja likovno uobličava predaju o mističnim zarukama ili mističnom vjenčanju svete Katarine Aleksandrijske. Štovana kao djevica mučenica, i, uz Mariju Magdalenu, najpopularnija kršćanska svetica, prema legendi rođena je u 3. st. u Aleksandriji, u obitelji kraljevskoga roda. Odlikovala se iznimnom ljepotom i učenošću. U odrasloj se dobi obratila na kršćanstvo, pri čemu je u viziji iskusila mistične zaruke s Djetetom Isusom. Prije krštenja naime ukazala joj se Djevica Marija s Djetetom, koje je od Katarine odvraćalo glavu jer mu nije bila dovoljno lijepa. Nespokojna je djevojka odlučila poduzeti sve kako bi mu se svidjela. Nakon što se krstila, a vjera joj je ojačala, u novom ukazanju Dijete ju je uzelo za svoju nebesku zaručnicu. Katarina je propovijedala novu vjeru rabeći pritom svoj britki um i mnoge je sugovornike uspjela preobratiti na kršćanstvo. Rimski car Maksimin Daja (ili možda Maksencije), progonitelj kršćana, pozvao je pedeset najučenijih filozofa da u raspravi s Katarinom pokušaju potkopati njezin nauk, no to im nije uspjelo; štoviše, po nekim verzijama legende, mlada ih je žena uspjela privoljeti da i sami postanu kršćani. Car ju je osudio na smrt mučenjem tako što će je svezati između kotača s oštricama koje će je razderati, no u trenutku izvršenja kazne intervencija s neba uništila je mučilo. Katarina je naposljetku pogubljena odsijecanjem glave.

 

Uobičajeni su Katarinini atributi kotač ili jedan njegov dio, palma kao simbol mučeničke smrti, a često i mač kao oruđe mučeništva. Katkad drži knjigu kao simbol učenosti. Često je prikazana s krunom kao znakom kraljevskog podrijetla, a na ovoj je slici to dodatno podcrtano krznom hermelina kojim je opšiven njezin ogrtač. Hermelin se osim toga smatra simbolom čistoće i kreposti.

 

 

Dok su narativni prikazi njezina mučeništva razmjerno rijetki, Zaruke svete Katarine, rasprostranivši se kao likovna tema iz talijanskog slikarstva početkom 14. stoljeća, učestalo su se prikazivale. Djevica Marija drži Dijete Isusa na krilu, a on se naginje prema svetici koja kleči pred njim kako bi joj na prst nataknuo prsten. Ponekad prizoru nazoče sveti Josip te sveta Ana, majka Djevice Marije. Prema nekim tumačenjima, prikazi Katarininih mističnih zaruka pojavili su se stoga što je njezin tradicionalni atribut, kotač, katkad bio naslikan u njezinoj ruci i toliko malen da je nalikovao prstenu.

Središnji prizor mističnih zaruka u ovom slučaju okružuju figure golišavih krilatih anđelčića, znanih kao putti (talijanski putto = dječačić, od latinskog puttus = dječak). Krilati dječačići koje redovito susrećemo u renesansnoj i baroknoj umjetnosti, bilo kao glasnike svjetovne ljubavi bilo pak u ulozi anđeoskog duha, potječu iz grčke i rimske starine. Ranokršćanska je umjetnost za prikazivanje anđela preuzela pogansku koncepciju predočavanja duhova čuvara ljudske duše u dječjem obličju. Oni su pak predstavljali amalgam grčkih erota, krilatih duhova, vjesnika bogova – poteklih od boga ljubavi Erosa, koji je, prvotno prikazivan kao mladić, počevši od helenizma sve učestalije sličio djetetu – i rimskih genija (latinski Genii), ljudskih duhova zaštitnika. Iako je srednji vijek razvio vlastitu predodžbu anđelā, u renesansi je ponovno oživjelo njihovo uobličavanje u liku dječačića. Barokni su anđeli ljupka, bucmasta krilata dječica, koju je izvan konteksta nemoguće razlučiti od kupidončićā ili Amorettā, koji su pratitelji tema svjetovne ljubavi.